< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

opis bloga
službeni blog kluba studenta povijesti umjetnosti

kspuff@gmail.com

službeni sajt kspuff-a


PUME PIŠU...
5. Berlinski bijenale
by Jelena Pašić

ljudi & PROJEKTI!!
BLOG
DIZAJN
KULTURNI KRUŽOCI
SLUŽBENI SAJT KSPUFF-a
STAKLENIK
SUBOTNJE KAVE


linkovi...

akademija art
culturenet
e flux
ff
institut za povijest umjetnosti
InZg
kiber đezva
kulturpunkt
mdc
platforma kustos
salon revolucije
SCCA
sc
stipendije
u drugom filmu
udruženje arhitekata
volonterski centar
ZaMirZINE


galerije...
g-mk
galženica
nova
VN
škuc, ljubljana

pume i to.
14.04.2008., ponedjeljak
5. BERLINSKI BIJENALE SUVREMENE UMJETNOSTI- 1. dio

U poplavi bijenala, trijenala i ostalih sličnih smotri suvremene umjetnosti održavanih u gotovo svakom većem gradu diljem kontinenata Starog i Novog svijeta, Berlinski je bijenale svakako na putu da se potvrdi kao jedan od najznačajnijih događanja takve vrste. Ovogodišnje, peto izdanje otvoreno je 5. travnja. Kuratorski dio posla povjeren je veoma mladim kustoskim nadama, Adamu Szymczyku i Eleni Filipovic, koji unatoč svojoj mladosti ipak posjeduju dovoljnu količinu iskustva.
Image Hosted by ImageShack.us

photo by reuters

Na temelju sakupljena iskustva obaju kustosa te njihova teorijskog promišljanja o ulogama i budućnosti smotri takve vrste, Szymczyk i Filipovic odlučili su koncipirati bijenale na ponešto drugačiji način nego prethodnih godina. Podijelivši ga na dva dijela, tj. dvije polovice nazvane „Day“ i „Night“, nisu samo zadovoljili praktičnu stranu čitave smotre (budući da su lokacije na kojima se mogu vidjeti bijenalski izlošci, dakako, zatvorene navečer), već su uveli i trenutak dinamičnosti u čitavu priču. Naime, dnevni program čine sami radovi izloženi na četiri lokacije tijekom čitavog trajanja bijenala, dok je večernji program sačinjen od raznih događanja, predavanja, umjetničkih performansa, radionica, akcija i sl. koje će se organizirati svake večeri. Ono što je inovativno u tome jest da zahvaljujući respektabilnoj brojci od šezdesetak takvih događanja, koliko će ih se ukupno održati do zatvaranja bijenala 15. lipnja, noćni dio bijenala zadobiva mnogo veću funkciju od ''popratnog programa'' kakav je uobičajen na takvim festivalima. Istovremeno, suprotstavljanjem tih dvaju dijelova bijenala – s jedne strane ''stalni postav'', a s druge brzo izmjenjivanje neprestano novih elemenata svake večeri – učinjen je svojevrstan iskorak u načinu prezentiranja umjetnosti svojstven sličnim smotrama.

Kako sam Szymczyk kaže: ''Na noćni program gledamo kao na moguću subverziju ili inverziju ''Dana'': izloženi dio je stabilan, stalan, vidljiv, i traje duže od 2 mjeseca; noćni su događaji brzo-izmjenjujući trenuci u tami''. Večernji dio bijenala može se protumačiti u okviru pojma ''festivalizma'', kojeg je uveo likovni kritičar Peter Schjeldahl. Termin se odnosi na sva ustaljena obilježja festivala i bijenale-a suvremene umjetnosti koje se rukovodi principima kreiranja svojevrsnog spektakla, a ne sustavnog izlaganja kontemplativnih umjetničkih radova, što čak dobiva nepoželjnu oznaku ''pasivnog''. Time se nastoji zadovoljiti različite zahtjeve heterogene publike, onih koje zanima prije svega razgledavanje umjetničkih radova, a i onih koji, igrajući po principima tržišnog „showbizza“ (kojeg nije pošteđen ni svijet umjetnosti), žele ''vidjeti i biti viđeni''.
Image Hosted by ImageShack.us

photo by jelena pašić

Dinamičnosti i raznolikosti pogodovala je i odluka kustosa da temu ovogodišnjeg bijenala odrede vrlo široko. Ispod poetičnog naziva bijenala ''When Things Cast No Shadow'' ne krije se ništa konkretno... Ili ipak da? Sugerira li dotična sintagma da umjetnost ne zasjenjuje stvarnost, da ju ocrtava upravo onakvom kakva ona jest i kakvom ju nastoje spoznati sami umjetnici? Možda se naslov odnosi i na odnos umjetničkog djela i njegova promatrača? Dokidanjem sjenovite prepreke možda se umjetnost nastoji ukazati publici čistom i jednostavnom, a možda se nastoji potaknuti gledatelja da u umjetnički objekt upiše značenje svojstveno samo njemu, značenje uvjetovano vlastitom pozicijom unutar društvene mašinerije. A možda su sve te tendencije, unatoč njihovu dijalektičkom odnosu, združene. Ipak, ostaje pitanje koliko sama tema bijenala te propitivanje i donošenje zaključaka, koje bi ukupnost izloženih djela mogla (i trebala?) izazvati, ostaje ''u sjeni'' organiziranja takvog događaja. Jer, uzimajući ono što je naprijed rečeno o poziciji jedne takve smotre suvremene umjetnosti, tu se prije svega radi o kreiranju događanja (''happeninga''), a ne o konceptualiziranju djela vizualne kulture. Treba li doista u tom slučaju podvući izloške pod zajednički nazivnik i pokušati im dati neko značenje u tom kontekstu zajedničke izložbe? Vjerojatno ne. Raznolikost ne samo medija i sadržaja, što je uobičajeno za suvremenu umjetnost, već i tematska različitost stvaraju jedan kolaž umjetničkih radova, zbir djela suvremene umjetnosti za čiji izbor ne postoji doista smisleno i sustavno objašnjenje.

nastavak slijedi...

2.dio

by Jelena Pašić
- 19:46 - reci kaj misliš - printaj za uspomenu - #

<< Arhiva >>